Danas ćemo pisati o nekoliko savjeta na koje bi trebali da obratite pažnju ukoliko smatrate da vas muž više ne voli. Tačnije, pisat ćemo o tome kako se oni ponašaju kada ne vole svoju suprugu.
To je tihi proces koji se odvija polako, ali sigurno, i koji s vremenom uzima svoj danak. Ona koja je nekada bila voljena sada ostaje u tišini, pitajući se šta se dogodilo i gdje je nestala ljubav koja je nekada bila toliko snažna. Nije to nagli prekid, već postepeno gašenje osjećaja, poput svijeće koja dogorijeva bez ikoga da je ponovo upali.
Jedan od prvih i najvidljivijih znakova nestanka ljubavi jeste gubitak dodira. Nekada su zagrljaji dolazili spontano, bili su iskreni i puni topline. Danas su oni svedeni na formalnost, bez ikakve nježnosti. Intimnost je nestala, a žena se pita gdje je nestao muškarac kojeg je voljela. Taj gubitak fizičke bliskosti duboko pogađa, jer je dodir bio simbol ljubavi, potvrda da je željena i voljena. Sada je ostala hladnoća, a s njom i bolna spoznaja da ono što je nekada bilo snažno više ne postoji.
- Dodir je nestao.
- Intimnost se povukla.
- Hladnoća je zauzela mjesto strasti.
Briga i pažnja, koje su nekada bile svakodnevni dokaz ljubavi, takođe polako iščezavaju. Na početku veze muž je pokazivao interes, pitao kako je, davao riječi podrške i pažnje. No, kada ljubav oslabi, prestaju i ta jednostavna, ali važna pitanja. Tišina postaje jedini zvuk svakodnevnice. Nema više poruka, poziva, niti iskazanog interesa za misli i osjećaje žene. Umjesto bliskosti, ona osjeća usamljenost u dvoje.
Nažalost, u mnogim odnosima umjesto ljubavi i podrške dolazi kritika i omalovažavanje. Muž prestaje biti oslonac i postaje izvor stresa. Ruganje, ismijavanje i podcjenjivanje postaju dio svakodnevnice. Čak i pred drugima, žena osjeća poniženje jer ono što kaže biva ismijano ili ignorisano. Svaka njena emocija postaje predmet kritike, dok njene potrebe za pažnjom ostaju neprimijećene.
Kada žena napokon odluči da progovori o svom osjećaju zanemarivanja, često se suočava sa zidom hladnoće. Muž koji je izgubio ljubav odgovara da ona „pretjeruje“ ili da je „preosjetljiva“. Njeni osjećaji se ne priznaju, a odgovornost se prebacuje na nju samu. On pravda svoje ponašanje stresom ili njenim stavom, ne shvatajući da je suština u tome što se izgubila osnovna komponenta njihove veze – ljubav. Time žena upada u začarani krug emocionalne iscrpljenosti, gdje se pita vrijedi li uopšte govoriti kada nema ko da je čuje.
- Žena govori, ali se njen glas gubi.
- Muž ne pokazuje razumijevanje.
- Njena bol ostaje nevidljiva.
U takvim odnosima, žena se često nalazi u situaciji da mora moliti za pažnju i ljubav. No, ljubav nikada ne bi trebala biti prosjačenje. Kada osjećaji postanu sekundarni, a poštovanje nestane, jasno je da je veza izgubila svoju bit. Moliti za pažnju znači prihvatiti manje nego što zaslužuješ, a to je put ka još većoj boli i unutrašnjem gubitku.
U tim trenucima neophodna je introspektiva. Potrebno je zastati, pogledati se u ogledalo i iskreno se zapitati: „Koliko me ova veza iscrpljuje? Da li osjećam ljubav i poštovanje koje zaslužujem?“ Svaka žena zaslužuje više od tišine i zanemarivanja. Ona zaslužuje ljubav koja je vidi, koja je čuje, koja je prihvata onakvom kakva jeste.
Ako partner to ne može pružiti, vrijeme je da se žena povuče i pruži sebi ono što joj je uskraćeno. Jer, poštovanje i ljubav nisu luksuz, već osnovna potreba svakog ljudskog bića.
- Vrijeme je za introspektivu.
- Vrijeme je da žena prizna sebi istinu.
- Vrijeme je da izabere sebe.
Na kraju, nikada ne treba ostati na mjestu gdje moraš moliti za ljubav, pažnju ili poštovanje. Ljubav koja počiva na ravnodušnosti i hladnoći nije prava ljubav. Prava ljubav znači toplinu, razumijevanje i podršku svakog dana. Ako se u vezi osjećaš nevidljivo i zanemareno, onda to više nije prostor ljubavi.
Tamo gdje ova priča završava, može započeti nova – ispunjena poštovanjem, mirom i pravom ljubavlju. Jer svaka žena zaslužuje ljubav koja je neće prepoznati samo onda kada moli za pažnju, već uvijek, u svakom trenutku života.
