U životu, postoje ljudi koji svojom prisutnošću ostavljaju dublji trag od onoga što se može mjeriti uspjehom ili slavom. Jedan takav čovjek bio je Sven Dukić, osoba koju su njegovi prijatelji i saradnici, a naročito Severina, doživljavali kao izuzetnu pojavu u profesionalnom, ali i privatnom smislu. Njegova iznenadna smrt ostavila je veliku prazninu, ne samo u srcima onih koji su ga poznavali, već i u širem prostoru muzičke scene u Hrvatskoj i regionu.
Severina, vidno potresena, podijelila je emotivnu poruku putem društvenih mreža, uz fotografiju koja prikazuje njihovu bliskost i prijateljstvo koje su gradili godinama. Njen oproštaj nije bio samo izraz tuge, već i svjedočanstvo duboke zahvalnosti što je imala privilegiju dijeliti životni i profesionalni put s čovjekom koji je znao prepoznati pravu emociju u muzici, ali i u ljudima. U svom obraćanju, naglasila je koliko je Sven bio duhovit, iskren, i izuzetno muzikalno profinjen – osobine koje su ga činile dragocjenim i kao saradnika, ali i kao prijatelja.
„Dragi moj prijatelju, tvoj nas je prerani odlazak duboko rastužio.“ – napisala je Severina, iskreno i otvoreno. „Tvoja rijetka duhovitost i izniman glazbeni ukus bili su doista izvanredni.“ Ovim riječima opisala je ne samo tugu, već i svu onu dragocjenu ljudskost koju je Sven u sebi nosio – ljudskost koju je, kako se pokazalo, nesebično dijelio.
Sven Dukić nije bio samo osoba koja stoji iza reflektora; bio je onaj tihi graditelj koji je nesebično gradio temelje brojnih muzičkih karijera. Njegov rad imao je trajan utjecaj, i to ne samo kao tehnički doprinos, već kao kreativna snaga koja je umjela da osjeti duh muzike, da ga prepozna i pomogne mu da se izrazi na pravi način. Među najznačajnijim ostvarenjima koje je producirao, izdvaja se album „Trag u vječnosti“ poznatog izvođača Olivera Dragojevića. Ovaj album se ne pamti samo kao uspješan projekat – on se doživljava kao emotivni most između publike i umjetnika, a taj most je, velikim dijelom, nastao zahvaljujući Dukićevoj produkcijskoj viziji i dubokoj emocionalnoj pismenosti.
Njegov senzibilitet za detalje, razumijevanje umjetničkog izraza i iskrena ljubav prema muzici doprinijeli su tome da „Trag u vječnosti“ postane jedno od najvažnijih muzičkih djela hrvatske diskografije. Dukić nije pravio muziku samo da bi se slušala – on je pravio muziku da bi se osjećala.
Ali njegova uloga u razvoju muzičke scene nije se završavala na produkciji albuma. On je bio ključna figura u organizaciji mnogih događanja – od koncerata do čitavih turneja, posebno na području Istre, gdje je izgradio reputaciju vrhunskog organizatora. Ono po čemu su se ti događaji izdvajali bila je bliskost između izvođača i publike, što nije slučajnost, već rezultat njegove sposobnosti da stvori intimnu atmosferu.
Zahvaljujući njegovom doprinosu, koncerti nisu bili samo svirke – bili su doživljaji koji se pamte godinama. Mnogi se sjećaju tih večeri kada je, uz svjetla pozornice i tihe tonove, muzika govorila više od riječi. Sven je znao kako da “preslika” dušu izvođača publici, a to je dar koji ne posjeduju svi.
Osim toga, treba spomenuti i njegov radijski angažman koji je imao presudan utjecaj na formiranje mlađe muzičke scene. Još tokom 1980-ih, Dukić je na Radio Puli vodio emisiju pod nazivom „AT Club“. Ova emisija je tada bila revolucionarna platforma za neafirmisane izvođače, i mnogi danas poznati muzičari priznaju da su svoje prve korake napravili upravo zahvaljujući Svenu i njegovoj emisiji.
“AT Club” je postao prostor u kojem su se otkrivali talenti, gdje se muzika slušala pažljivo, s razumijevanjem i podrškom. Dukić je bio mentor iz sjene, osoba koja nije tražila priznanja, već je jednostavno – djelovala. Njegova uloga u formiranju identiteta domaće muzičke scene i danas se smatra neprocjenjivom.
Poseban aspekt njegove ličnosti bila je kombinacija profesionalnosti i zaraznog humora. Bio je poznat po svojim “bazama” – kako ih je Severina nazvala – koje su i u najnapetijim situacijama znale donijeti smijeh i rasterećenje. Bio je onaj tip osobe koji zna da riječi mogu da teže ili da liječe, a on je uvijek birao one koje liječe. Njegova sposobnost da u svakom trenutku ostane smiren, vedar i pun podrške činila ga je ne samo poželjnim saradnikom, već i prijateljem koji se teško zaboravlja.
U svom oproštaju, Severina nije zaboravila ni porodicu Svena Dukića, kojima je uputila riječi saučešća. Naglasila je da je njegov odlazak ogromni gubitak, ne samo za muzičku industriju, već i za svakog ko je imao sreću da ga poznaje privatno. Te riječi odzvanjaju daleko izvan granica jedne objave na Instagramu – one predstavljaju zajednički osjećaj cijele umjetničke zajednice.
Jer ono što je Sven Dukić ostavio iza sebe, nije samo zbir muzičkih projekata, uspješnih koncerata i produciranih albuma. Njegovo nasljeđe je utkano u prijateljstva koja je gajio, šanse koje je davao i strast prema muzici koju je živio. On je bio jedan od onih ljudi koji nikada ne traže centar pažnje, a na kraju postaju neizostavni deo svake priče koja vrijedi.
Podsjetnik na njegov život i rad služi kao dokaz da umjetnost nije samo stvar talenta izvođača, već i podrške, znanja i vizije onih iza scene. Bez Svena Dukića, mnoge muzičke priče koje danas uzimamo zdravo za gotovo možda se nikada ne bi ni dogodile.
Njegov iznenadni odlazak nas sve podsjeća koliko je važno cijeniti one koji istinski vjeruju u umjetnost. Njegov život bio je posveta muzici i ljudima, vjerovanju da ono što radimo – ako to radimo s ljubavlju – može trajati i kada nas više ne bude.
I dok će njegovo fizičko prisustvo nedostajati svima koji su ga poznavali, njegov duh živi kroz pjesme, kroz karijere koje je pomogao izgraditi, i kroz onu rijetku toplinu koju je unosio gdje god se pojavio. Sven Dukić ostaje upisan u srcima kolega, prijatelja i publike kao čovjek koji nije samo volio muziku – on je bio muzika.
