Ognjena Marija sestra Svetog Ilije se slavi danas,naroćito je cijenjena medzu ženama,nalaze se da se na ovaj obicaj ne smije nista raditi.sta jos saznajte….
Danas se slavi Ognjena Marija sestra Svetog Ilije iU srpskoj tradiciji postoje dani koji se ne obilježavaju svečanim liturgijama, ali u narodu imaju snagu svetkovine. Jedan od takvih dana je 30. jul, kada se praznuje Ognjena Marija, narodna verzija Svete velikomučenice Marine, žene koja je prema predanju stradala zbog svoje vjere, a u narodnom vjerovanju dobila dodatnu simboliku — vatru, gromove i oganj kao oruđa pravde.
Iako se ovaj praznik ne obilježava crvenim slovom u kalendaru Srpske pravoslavne crkve, duboko je ukorijenjen u seoskim zajednicama i prenosi se usmenom tradicijom, naročito među ženama, koje je narod smatrao pod posebnom zaštitom ove svetiteljke. Nije rijetkost da se na današnji dan ništa ne dira po kući, ne podiže glas, ne radi na polju niti u domu, i da čak i u moderno vrijeme, u sred gradskih zgrada, neko šapatom kaže: “Danas je Ognjena, pazi šta radiš.”
Predanja govore da je Ognjena Marija sestra Svetog Ilije, još jednog vatrenog sveca, poznatog po svojoj silini i gromovima. U jednoj verziji narodnog vjerovanja, Marija krije od Ilije kada je njegov praznik da se ne bi zanio i od sreće “gromovima spalio svijet”. Ali i sama ona ima sposobnost da kažnjava — vatrom, nevremenom, nesrećom. Zato je dan posvećen njoj obavijen ozbiljnošću, tišinom i dubokim poštovanjem.
Običaj kaže da se na ovaj dan ne smije ništa raditi. Poznata je izreka: “Ni konac u iglu udenuti ne valja.” To nije samo metafora, već doslovna zabrana bilo kakvog posla – bilo ručnog, kućnog ili fizičkog. Vjeruje se da svako kršenje ovog pravila može navući gnjev svetiteljke, koji se ne iskazuje odmah, ali dolazi u obliku bolesti, nesreće ili gubitka.
Zanimljivo je i vjerovanje da se ne treba kupati u rekama, jezerima ni drugim „velikim vodama“. Iako je ljeto i mnogi bi se rashladili, upravo za ovaj dan se vezuju priče o iznenadnim utapanjima i vodama koje “progutaju čovjeka”. Mnogi ljudi pamte priče svojih baka koje su govorile o nekom mladiću koji je tog dana otišao da se okupa i nikada se nije vratio. „Voda ga uzela na Ognjenu“, govorili bi stariji, kao opomenu.
Pored zabrana, ovaj dan donosi i blagoslov. Vjeruje se da ko ga poštuje — imaće mir u kući, zdravlje u porodici i obilje u polju. Naročito se ovaj dan veže za žetvu i ljetinu, jer narod vjeruje da Ognjena Marija čuva plodove zemlje od oluja, požara i nepogoda. Postoji i poslovica: “Ko poštuje Ognjenu, neće gladan biti.”
U mnogim domaćinstvima, čak i u gradskim stanovima, ljudi danas pripremaju hranu dan ranije, kako se ne bi kuhalo ni grijalo, i cijeli dan se provodi u tišini, molitvi, sjećanju na pretke i u zahvalnosti. Mlađima koji pitaju zašto se ništa ne radi, stariji kažu: “Nije red. Danas ćutimo i gledamo u vatru, da nas ne zapali.”
Za žene, koje su nekada nosile najveći teret doma, Ognjena Marija bila je i duhovna zaštitnica. Mnoge su joj se molile za plodnost, zdravlje djece, porođaj bez straha, i zato je ova svetiteljka zauzimala posebno mjesto u kućnim ikonama i pričama koje su se šaptom prenosile generacijama.
U vremenu u kojem se sve mjeri brzinom i korisnošću, dani poput Ognjene Marije podsjećaju nas da vrijeme nije samo ono što možemo iskoristiti, već i ono u čemu možemo zastati, smiriti se i podsjetiti ko smo. Da bi život imao ritam, potrebni su trenuci u kojima se ne radi ništa – osim što se poštuje ono nevidljivo i sveto.
Zato se i danas, iako možda ne podižemo glasno slavlje, mnogi sjete da je 30. jul — dan kada se čuva mir. I sebe. I dom. I duša
