Vjerovatno ste culi pricu o zmiji ćurvakuci ,ova zmija je rasprostranjena na balkanu a i u srbiji,zasto se zove zmija cuvarkuca saznate u nastavku teksta…..
Na Balkanu, posebno u Srbiji, postoji stara predaja o zmiji koju narod zove “čuvarkuća”. Iako je mnogi zamišljaju kao mitsko stvorenje, zapravo je riječ o stvarnoj životinji – smukulji (Natrix natrix), neotrovnoj i mirnoj zmiji koja je kroz vijekove dobila posebno mjesto u vjerovanjima ljudi.
- Smukulja se najčešće može vidjeti u blizini izvora vode, rijeka i močvarnih područja, ali ponekad zaluta i u blizinu kuća. Njeno vitko tijelo prekriveno je nijansama sive, smeđe ili maslinaste boje, a na vratu ima dvije žute ili bijele mrlje koje je razlikuju od drugih vrsta. Neki kažu da su njene oči crvene i blago zagonetne, što je vjerovatno doprinijelo da je ljudi posmatraju s dozom strahopoštovanja.
U narodnoj tradiciji ova zmija nikada nije bila obična. Vjerovalo se da je čuvarkuća posebna – glasnik predaka ili duh zaštitnik doma. Kada bi se pojavila u dvorištu, ljudi su u tome vidjeli znak. Za jedne je to bila opomena na predstojeću bolest, svađu ili smrt, dok su drugi vjerovali da ona čuva dom od zla i nesreće.
Stariji ljudi su govorili da ubiti zmiju čuvarkuću donosi veliku nesreću. Vjerovalo se da bi takav čin razbjesnio duhove predaka i prizvao teške bolesti ili preranu smrt u porodici. Zbog toga su ljudi, ma koliko se plašili, smatrali svojom dužnošću da je puste da mirno ode svojim putem. Njeno prisustvo često je budilo nelagodu, ali i podsjećalo na to koliko je tanka granica između ovog i duhovnog svijeta.
Čuvarkuća je u očima naroda imala dvostruku ulogu: s jedne strane unosila je strah, jer je dolazak zmije u kuću bio povezan s nadolazećom nesrećom, a s druge strane donosila osjećaj sigurnosti jer se vjerovalo da nadgleda i štiti dom. Ljudi su je doživljavali kao svetog gosta – nije se dirala, a kada bi se pojavila, porodice su često ostajale tihe i sabrane, čekajući da ode.
Danas, u vremenu nauke i racionalnog tumačenja prirode, ovakva vjerovanja polako iščezavaju. Smukulja se više ne vidi kao duhovni glasnik, nego kao korisna životinja koja pomaže održavanju ravnoteže u prirodi. Hrani se glodarima, žabama i insektima, pa je zapravo saveznik u borbi protiv štetočina.
Ipak, u nekim selima priče o zmiji čuvarkući još uvijek žive. Stariji ljudi ih prepričavaju mlađim generacijama, naglašavajući da zmija nije neprijatelj, već znak koji traži poštovanje. Za njih je čuvarkuća spona između svijeta prirode i svijeta duhova – podsjetnik na vremena kada je svaka pojava u prirodi imala dublje značenje.
Bez obzira na to da li neko u te priče vjeruje ili ne, zmija čuvarkuća i danas nosi posebnu simboliku. Ona ostaje tiha čuvarica koja podsjeća na prošlost, tradiciju i vjerovanja koja su oblikovala živote mnogih generacija
