U danasnjem ćlanku procitajte ispovest radnice sa nudističke plaže ,sve skakljive teme o oom poslu procitajte u nastavku teksta….
Radim gola na nudističkoj plaži i služim goste”: Helenina ispovijest o slobodi, predrasudama i nezgodnim situacijama
Helen Beriman iz Londona napravila je ono što bi većina samo zamišljala – skinula je sve maske, i doslovno i metaforički. Prije nekoliko godina odlučila je okrenuti leđa dosadnoj svakodnevici, spakovati kofere i preseliti u Španiju. Tamo sada radi na nudističkoj plaži, gdje gostima poslužuje kafe i koktele potpuno naga, noseći jedino kecelju zbog sigurnosti.
- Na početku nije vjerovala da će joj to iskustvo zauvijek promijeniti pogled na tijelo, ljepotu i samu sebe. Danas, kaže, više se nikada ne bi vratila u “odjeveni svijet”.
OD STRAHA DO SLOBODE
“Prvi put kada sam kročila među naturiste osjećala sam kao da svi zure u mene, kao da sam na nekoj sceni,” priznaje Helen kroz smijeh. “Gledala sam druge žene i pomislila: ‘One su sve sigurno ljepše, mršavije, savršenije od mene.’” Ali već nakon nekoliko dana shvatila je da je realnost potpuno drugačija.
- Na nudističkoj plaži ljudi su, kaže, opušteniji nego bilo gdje drugdje. “Tamo niko ne mari imate li celulit, strije ili stomak. To mjesto me naučilo da prestanem kritizirati sebe.”
Kada je suprug predložio da probaju takav način odmora, pristala je samo iz ljubavi prema njemu. Međutim, vremenom se i sama zaljubila u način života bez odjeće. Kada su joj ponudili posao u kafiću uz kamp, nije dugo razmišljala – prihvatila je izazov i skinula sve barijere.
“A ŠTA KAD SE MUŠKARCI UZB.UDE?”
- Iako većina posjetilaca kampova dolazi sa iskrenim namjerama da se povežu s prirodom i dožive slobodu, uvijek postoje i oni kojima hormoni prorade. “Dešava se. Neki pokušavaju biti diskretni, prekrste noge ili legnu na stomak. Drugi to ni ne pokušavaju sakriti,” priča Helen.
Jedna situacija joj se posebno urezala u pamćenje. “Donosila sam espresso muškarcu koji je sjedio za stolom. Kad sam se približila, shvatila sam šta se desilo ispod stola. Samo sam mirno rekla: ‘Mogu li vam donijeti peškir?’ To je bio moj način da mu dam do znanja da znam, a da ga ne osramotim pred drugima.”
- Helen objašnjava da je diskrecija u tim kampovima ključna. “Ljudi koji dođu prvi put često ne znaju pravila. Nema buljenja, nema komentara na tijela. Ako to ne možete poštovati – ovo nije mjesto za vas.”
PRIHVATANJE SEBE
Najveća lekcija koju je naučila u kampu nije imala veze s poslom, već s njom samom. “Prije bih tri sata stajala pred ogledalom birajući kupaći i kritizirala svaki dio svog tijela. Sada se pogledam u ogledalo i kažem: ‘Ovo sam ja. I to je sasvim dovoljno.’”
- Helen tvrdi da je skinuti se lako, ali skinuti predrasude i sram je prava pobjeda. “Kada shvatite da vrijedite više od pukog izgleda, to je trenutak prave slobode.”
PORODIČNA ATMOSFERA
Suprotno uvjerenju da su nudističke plaže mjesta razvrata, Helen kaže da su to u stvarnosti mirne oaze. “Dolaze porodice s djecom, stariji parovi, grupe prijatelja. Ljudi vas gledaju u oči, a ne u vaše tijelo.”
- Priča kako je jedan stariji bračni par iz Njemačke svakog jutra dolazio na kafu i ostavljao joj poruke podrške. “Oni su me podsjetili da je ljepota univerzalna i da ne postoji idealan oblik tijela.”
“PRONAŠLA SAM SEBE”
Danas Helen ne može zamisliti drugačiji život. “Nema šminke, nema grudnjaka, nema filtera. Osjećam se slobodno, živim u skladu sa sobom i prirodom.”
Za one koji je osuđuju, ima jednostavnu poruku: “Ako se ikada odlučite skinuti na ovakvom mjestu, shvatićete da se ne oslobađate samo odjeće nego i očekivanja drugih
