Multipla skleroza je kronična autoimuna bolest koja zahvaća središnji živčani sustav. Simptomi se mogu razvijati postupno, a prvi znakovi se često ignoriraju jer su blagi, nespecifični i mogu nalikovati mnogim drugim zdravstvenim problemima.
Opsežna nova studija objavljena u prestižnom medicinskom časopisu Neurology baca dodatno svjetlo na rane znakove koji mogu ukazivati na razvoj multiple skleroze (MS), ozbiljne, kronične neurološke bolesti koja pogađa središnji živčani sustav. Iako se MS obično dijagnosticira tek nakon što se razviju vidljivi neurološki simptomi, kao što su problemi s vidom, koordinacijom i hodom, sve je više dokaza da neki naizgled nepovezani simptomi mogu godinama prethoditi dijagnozi.
- Prema studiji, zatvor se pokazao kao jedan od ranih pokazatelja multiple skleroze (MS) koji se javlja nekoliko godina prije dijagnoze. Osim zatvora, česte infekcije mokraćnog sustava, infekcije mokraćnog mjehura, depresija i seksualna disfunkcija također su navedeni kao rani znakovi upozorenja. Te su manifestacije često nespecifične i mogu biti povezane s drugim zdravstvenim stanjima, ali se često javljaju kod ljudi koji kasnije razviju MS i stoga zahtijevaju pažljiviji nadzor.
Istraživači su analizirali medicinske podatke do 20.174 ljudi kojima je nedavno dijagnosticirana multipla skleroza i usporedili ih s kontrolnom skupinom od 54.790 ljudi kojima nije dijagnosticiran MS. Dodatno, analizirani su podaci ljudi sa sličnim autoimunim bolestima, kao što su Crohnova bolest i sistemski eritematozni lupus, kako bi se omogućile usporedbe između različitih autoimunih bolesti.
Nalazi su pokazali da su ljudi koji su kasnije razvili MS imali veću vjerojatnost da su iskusili gore navedene simptome – depresiju, zatvor, infekcije urinarnog trakta, probleme s mjehurom i seksualnu disfunkciju – godinama ranije. Iako ovi simptomi nisu specifični za MS, njihova učestalost u ranim stadijima bolesti pomaže da se ranije posumnja na dijagnozu, osobito kod osoba s genetskom predispozicijom.
Važnost rane dijagnoze Rano prepoznavanje ovih simptoma ključno je za pravovremeni odgovor i usporavanje napredovanja bolesti. Prepoznavanjem ovih ranih pokazatelja liječnici mogu uputiti pacijente na dodatne pretrage, uključujući magnetsku rezonancu (MR), testiranje cerebrospinalne tekućine i neurološke preglede koji mogu otkriti promjene u središnjem živčanom sustavu čak i prije nego što se pojave tipični simptomi poput problema s vidom, slabosti udova ili gubitka ravnoteže.Ograničenja studije
- Međutim, autori napominju da studija ima ograničenja, uključujući nedostatak podataka o obrazovanju, rasi, socioekonomskim čimbenicima i relativno malom broju ispitanika mlađih od 25 godina. Ipak, nalazi daju važne uvide i predstavljaju koristan alat za ranu intervenciju, osobito kod ljudi koji već imaju obiteljsku povijest MS-a ili drugih autoimunih bolesti.Širi kontekst bolesti
Multipla skleroza je autoimuna bolest, što znači da imunološki sustav napada vlastite stanice — u ovom slučaju mijelinsku ovojnicu koja okružuje živce u mozgu i leđnoj moždini. Zato nije neuobičajeno da ljudi s multiplom sklerozom imaju i druge autoimune bolesti poput Hashimotovog tireoiditisa, sistemskog eritemskog lupusa (SLE) ili čak celijakije.
Stres se također navodi kao potencijalni okidač za pojavu ili pogoršanje simptoma. Iako se općenito ne smatra da MS utječe na plodnost, trudnoću ili sam čin poroda, značajan broj pacijenata, osobito žena, prijavljuje seksualnu disfunkciju. Istraživanja su pokazala da će 60% muškaraca oboljelih od multiple skleroze i čak 90% žena oboljelih od multiple skleroze doživjeti seksualnu disfunkciju, što ozbiljno utječe na njihovu kvalitetu života te socijalno i psihičko zdravlje.Raspon simptoma i komplikacija
Simptomi MS-a variraju i mogu se razlikovati od osobe do osobe. U ranim stadijima mogu se javiti blaga ukočenost, peckanje, trnci u rukama i nogama, povremeni problemi s hodanjem, a kako bolest napreduje mogu se javiti i ozbiljniji simptomi poput smetnji s vidom, poremećaja mokrenja i defekacije, gubitka ravnoteže, problema s govorom i gutanjem, bolnih grčeva mišića i drugih neuroloških poremećaja.
Ne treba zanemariti ni takozvane nevidljive simptome koji često ostaju nezamijećeni od strane okoline i predstavljaju veliki teret za oboljelog – kao što su kronični umor, poteškoće s koncentracijom, gubitak fokusa, usporeno razmišljanje i emocionalni stres. Nažalost, značajan broj pacijenata doživi teška funkcionalna oštećenja, uključujući paralizu, poteškoće sa samostalnim kretanjem ili potpuni invaliditet, unutar 10 do 15 godina od pojave prvih simptoma. Zato je rana intervencija ključna.
