U današnjem članku govorimo o drevnim vjerovanjima koja su, uprkos modernom dobu, i dalje prisutna u svakodnevici mnogih ljudi. Ona nas podsjećaju da ništa nije slučajno, pa ni način na koji se odnosimo prema predmetima koje koristimo u svom domu.
Stari ljudi su smatrali da svaki predmet nosi svoju energiju, te da posuđivanje pojedinih stvari može imati negativan uticaj na našu sreću, mir i životni tok.Mnoge kulture širom svijeta baštine bogatu tradiciju vjerovanja u snagu predmeta, njihove energetske osobine i simboliku. Ta vjerovanja, premda za neke samo ostatak praznovjerja, za druge su dragocjen vodič kroz svakodnevicu. Upravo zbog toga se određeni predmeti smatraju “ličnim” i nije preporučljivo da prelaze iz ruke u ruku, jer bi time mogli narušiti delikatan energetski balans pojedinca i prostora u kojem živi.
- Jedan od takih predmeta su papuče – svakodnevna obuća koja u mnogim domovima ima posebno značenje. Na prvi pogled, papuče su simbol komfora i domaće topline, ali prema narodnoj tradiciji, one su i nosilac lične energije. Stalnim kontaktom s podom, koji simbolizira stabilnost i temelje života, kao i s tijelom vlasnika, papuče upijaju njegovu emocionalnu i duhovnu vibraciju. Zbog toga se vjeruje da njihovo posuđivanje može oslabiti ličnu snagu, ali i dovesti do nepoželjnih promjena na profesionalnom planu – kao što su konflikti na poslu, zastoje u karijeri ili gubitak motivacije.
Posebna pažnja se preporučuje onima koji često primaju goste. Umjesto da im nude papuče koje svakodnevno koriste, tradicionalna mudrost savjetuje da se u tu svrhu pripreme neutralne, nekorišćene papuče poput onih u hotelima. Time se zadržava simbolična kontrola nad vlastitim prostorom, a gostima se i dalje pokazuje dobrodošlica, ali bez narušavanja lične energetske zone.
Još jedan predmet koji se nikako ne bi trebao posuđivati jeste sat. U mnogim kulturama, naročito onima koje su povezane s istočnjačkim filozofijama poput Feng Shuija, sat se smatra ne samo sredstvom za mjerenje vremena, već i moćnim simbolom životnog toka. Vrijeme koje sat mjeri poistovjećuje se sa životnom energijom osobe koja ga nosi. Stoga, kada se sat posudi drugome, ne dijeli se samo predmet – dijeli se vrijeme, životni ritam i sudbina.
- Ukoliko sat pripadne osobi koja prolazi kroz težak period – tugu, bolest, stres – vjeruje se da on upija te negativne vibracije. Kada se takav sat vrati prvobitnom vlasniku, može prenijeti nazad tu istu negativnu energiju, što može izazvati emocionalnu nestabilnost, osjećaj iscrpljenosti pa čak i prepreke na životnom putu.
Iz tih razloga se savjetuje da se satovi ne posuđuju ni drugima ni od drugih. Ukoliko to ipak nije moguće izbjeći, tradicija nalaže da se predmet energetski očisti. Postoji više načina za to: korištenje morske soli, dim tamjana ili izlaganje svjetlu punog mjeseca – rituali prisutni u različitim duhovnim praksama i religijama širom svijeta. Cilj ovih postupaka je da se sat oslobodi eventualnih negativnih uticaja i da ponovo postane “neutralan” predmet, spreman da služi svom vlasniku bez posljedica.
Iako današnji način života sve češće potiskuje stare običaje u zaborav, sve je više ljudi koji se u potrazi za duhovnim smirenjem okreću korijenima, starim vjerovanjima i suptilnim znacima. Možda su to pokušaji da se ponovo uspostavi ravnoteža između materijalnog i duhovnog, ili samo znatiželja prema značenjima koja se kriju iza svakodnevnih navika. Bez obzira da li neko vjeruje u to doslovno, ili to posmatra kao zanimljivu kulturnu pojavu, poruka je jasna: stvari koje koristimo svakodnevno nisu uvijek samo predmeti – one su produžetak nas samih.
Zato vrijedi razmisliti o tome šta posuđujemo, kome i zašto. Jer možda, u toj sitnici, poput para papuča ili običnog sata, zapravo leži dio naše energije koji, kada jednom ode od nas, možda se nikada ne vrati isti.
